Matematika + Pokret + Pripovedanje = Srećniji nastavnici i učenici? 

Već nekoliko decenija, istraživanje u obrazovanju je usmereno ka pronalaženju inovativnih i inkluzivnih metoda kako bi učenje matematike učinilo efikasnijim i lakšim za širok krug učenika. Naime, stručnjaci su saglasni da korišćenje tehnika prenošenja znanja usmerenih na učenika može kod dece usaditi ljubav prema učenju brojeva i matematičkih operacija. Istraživanje se bazira na primena takvih metoda u ranom detinjstvu kao sastavnom delu formiranja čvrste baze znanja koja može da olakša održiv rast i učenje, čineći sticanje matematičkih veština mnogo manjom glavoboljom kasnije u akademskim aktivnostima učenika. 

Dve takve inovativne tehnike usmerene na učenika koje se mogu koristiti za podučavanje matematike su pokret (kinestetičko učenje) i pripovedanje. 

Šta iztraživanje kaže ?  

  • Zašto primeniti pokret za učenje matematike? 

Kada je reč o kretanju i učenju matematike, studije tvrde da idu zajedno kao puter od kikirikija i žele – izveštaj Instituta za medicinu iz 2013. nakon studije u jednoj školi u Švedskoj otkrio je da su kod učenika koji su se bavili fizičkom aktivnošću  primetili poboljšane akademske rezultate.

Ovo su podržali i drugi stručnjaci koji su otkrili da kroz niz bioloških procesa, pokret može da aktivira moždane ćelije koje deca koriste za učenje. 

Kretanje donosi više kiseonika, vode i glukoze u mozak i ovaj porast nivoa oksigenacije omogućava opuštanje očnih i mišićnih tenzija, omogućavajući povećan fokus na akademske zadatke. Stoga je lako shvatiti zašto je tradicionalno insistiranje da učenici treba da pokreću svoja tela samo za igralište i čas fizičkog vaspitanja zastarelo verovanje. 

Kinestetičke aktivnosti koje se mogu koristiti na času matematike za unapređenje učenja su: konstruisanje geometrijskih figura sa Lego kockicama, vizuelno pamćenje uglova pokretima ruku, formiranje oblika svojim telima plesom i još mnogo toga. 

  • Zašto primeniti pripovedanje za učenje matematike? 

Pripovedanje je odavno utemeljeno kao metod za stvaranje boljih govornika i pisaca. Ipak, ova tehnika se ne primenjuje samo  na učenje književnih koncepata. Kao što se tvrdi u članku sa Univerziteta u Njujorku, budući da je pripovedanje umetnička forma koja podučava o ljudskom iskustvu, ona je takođe primenljiva na STEM predmete jer oni nisu izvan sveta ljudskog iskustva. U praksi, ovo se vidi kroz suštinske atribute priča: one pružaju učenicima situacije iz stvarnog sveta, koje im stoga mogu pomoći u kontekstualizaciji apstraktnih matematičkih pojmova. 

Štaviše, ova kontekstualizacija se takođe može videti u pričama koje se odnose na pitanja koja su relevantna za učenika, izazivajući emocionalni odgovor i identifikaciju sa elementima u priči. Priče koje se integrišu u matematičke zadatke mogu sadržati neki problem u životima likova koji samo matematičke veštine mogu rešiti. Predstavljeno na takav način, povećava se ulaganje  učenika u narativ priče i njihovo angažovanje u konceptima koji se predaju. 

Neke dobre prakse koje treba imati na umu kada integrišete priče u časove matematike jesu korišćenje slušnih/vizuelnih elemenata zajedno sa vašim tekstom, pisanje priča sa kojima se učenici mogu identifikovati, zajedničko kreiranje priča sa vašim razredom i podsticanje zajedničkog čitanja u borbi protiv matematike anksioznosti. 

DA PROČITATE VIŠE O PREDNOSTIMA KORIŠĆENJA KRETANJA I PRIČANJA ZA NASTAVU MATEMATIKE… 

Istraživačku knjižicu „Prednosti kretanja i pripovedanja za učenje matematike“ koju je razvilo naše partnerstvo u okviru Erazmus+ projekta Math&Move možete pogledati tako što ćete posetiti: https://mathandmove.eu/sr/resursi/  


Reference: 

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Scroll to Top